prìdjenuti
prìdjenuti (što) svrš. 〈prez. prìdjenēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. prìdjenūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pridjenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pridjenem |
2. | pridjeneš |
3. | pridjene |
množina | |
1. | pridjenemo |
2. | pridjenete |
3. | pridjenu |
futur | |
jednina | |
1. | pridjenut ću |
2. | pridjenut ćeš |
3. | pridjenut će |
množina | |
1. | pridjenut ćemo |
2. | pridjenut ćete |
3. | pridjenut će |
aorist | |
jednina | |
1. | pridjenuh |
2. | pridjenu |
3. | pridjenu |
množina | |
1. | pridjenusmo |
2. | pridjenuste |
3. | pridjenuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pridjenuo sam |
2. | pridjenuo si |
3. | pridjenuo je |
množina | |
1. | pridjenuli smo |
2. | pridjenuli ste |
3. | pridjenuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pridjenuo |
2. | bio si pridjenuo |
3. | bio je pridjenuo |
množina | |
1. | bili smo pridjenuli |
2. | bili ste pridjenuli |
3. | bili su pridjenuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pridjeni |
množina | |
1. | pridjenimo |
2. | pridjenite |
glagolski prilog prošli | |
pridjenuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pridjenuo, pridjenula, pridjenulo | |
pridjenuli, pridjenule, pridjenula | |
glagolski pridjev pasivni | |
pridjenut, pridjenuta, pridjenuto | |
pridjenuti, pridjenute, pridjenuta |
1. | razg. pričvrstiti iglom i sl.; prikačiti, zataknuti |
2. | dodati, primetnuti |
3. | dati kome ili čemu još neko ime, nadimak (ob. podrugljivo) |