Hrvatski jezični portal

prijétiti

prijétiti nesvrš.prez. prijȇtīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -éćēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
prijetiti
 
prezent
jednina
1. prijetim
2. prijetiš
3. prijeti
množina
1. prijetimo
2. prijetite
3. prijete
 
futur
jednina
1. prijetit ću
2. prijetit ćeš
3. prijetit će
množina
1. prijetit ćemo
2. prijetit ćete
3. prijetit će
 
imperfekt
jednina
1. prijećah
2. prijećaše
3. prijećaše
množina
1. prijećasmo
2. prijećaste
3. prijećahu
 
perfekt
jednina
1. prijetio sam
2. prijetio si
3. prijetio je
množina
1. prijetili smo
2. prijetili ste
3. prijetili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam prijetio
2. bio si prijetio
3. bio je prijetio
množina
1. bili smo prijetili
2. bili ste prijetili
3. bili su prijetili
 
imperativ
jednina
2. prijeti
množina
1. prijetimo
2. prijetite
 
glagolski prilog sadašnji
prijeteći
 
glagolski pridjev aktivni
prijetio, prijetila, prijetilo
prijetili, prijetile, prijetila
Definicija
1. (komu, čemu) zastrašivati gestom, riječima ili postupcima [prijetiti neprijatelju]
2. (čime) pokazivati, nositi u sebi znakove opasnosti [oblaci prijete tučom]
Etimologija
prasl. *pertiti (stsl. prětiti, rus. pretít': zabraniti) ≃ v. prijek