prìpasti
prìpasti (komu, čemu) svrš. 〈prez. prìpadnēm, pril. pr. -āvši, imp. prìpadnī, prid. rad. prìpao/prìpala ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pripasti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pripadnem |
| 2. | pripadneš |
| 3. | pripadne |
| množina | |
| 1. | pripadnemo |
| 2. | pripadnete |
| 3. | pripadnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pripast ću |
| 2. | pripast ćeš |
| 3. | pripast će |
| množina | |
| 1. | pripast ćemo |
| 2. | pripast ćete |
| 3. | pripast će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pripadoh |
| 2. | pripade |
| 3. | pripade |
| množina | |
| 1. | pripadosmo |
| 2. | pripadoste |
| 3. | pripadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripao sam |
| 2. | pripao si |
| 3. | pripao je |
| množina | |
| 1. | pripali smo |
| 2. | pripali ste |
| 3. | pripali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pripao |
| 2. | bio si pripao |
| 3. | bio je pripao |
| množina | |
| 1. | bili smo pripali |
| 2. | bili ste pripali |
| 3. | bili su pripali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pripadni |
| množina | |
| 1. | pripadnimo |
| 2. | pripadnite |
| glagolski prilog prošli | |
| pripavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pripao, pripala, pripalo | |
| pripali, pripale, pripala | |
Definicija
postati čije vlasništvo, dopasti komu u svojinu, doći u stanje da se bude čiji
Frazeologija
⃟ pripalo mu (mi itd.) je 1. dobio je u diobi ili u raspodjeli 2. naslijedio je (sam itd.) 3. slučajno je (sam itd.) dobio;
svatko će dobiti (je dobio) što mu pripada dobit će (dobio je) što je njegovo, što ga ide
svatko će dobiti (je dobio) što mu pripada dobit će (dobio je) što je njegovo, što ga ide
Etimologija
✧ pri- + v. pȁsti
