Hrvatski jezični portal

pàtrōn

pàtrōn m 〈G patróna〉

Izvedeni oblici
jednina
N patron
G patrona
D patronu
A patron
V patrone
L patronu
I patronom
množina
N patroni
G patrona
D patronima
A patrone
V patroni
L patronima
I patronima
Definicija
1. pov. u antičkom Rimu, patricij koji štiti svoje klijente i libertine
2. crkv. a. osnivač crkve, zaklade, beneficija b. svetac koji se slavi kao zaštitnik grada, pokrajine, bratovštine; zaštitnik
3. pov. stari naziv za brodovlasnika i zapovjednika broda, za vlasnika ribarskog čamca ili mreža; patrun, paron, parun
4. razg. onaj koji nekoga štiti; pokrovitelj [on je njegov patron]
Onomastika
pr.: Pàtrūn (Ðakovo, okolica Zagreba)
Etimologija
lat. patronus: zaštitnik