pȅckati
pȅckati (koga, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
peckati | |
prezent | |
jednina | |
1. | peckam |
2. | peckaš |
3. | pecka |
množina | |
1. | peckamo |
2. | peckate |
3. | peckaju |
futur | |
jednina | |
1. | peckat ću |
2. | peckat ćeš |
3. | peckat će |
množina | |
1. | peckat ćemo |
2. | peckat ćete |
3. | peckat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | peckah |
2. | peckaše |
3. | peckaše |
množina | |
1. | peckasmo |
2. | peckaste |
3. | peckahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | peckao sam |
2. | peckao si |
3. | peckao je |
množina | |
1. | peckali smo |
2. | peckali ste |
3. | peckali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam peckao |
2. | bio si peckao |
3. | bio je peckao |
množina | |
1. | bili smo peckali |
2. | bili ste peckali |
3. | bili su peckali |
imperativ | |
jednina | |
2. | peckaj |
množina | |
1. | peckajmo |
2. | peckajte |
glagolski prilog sadašnji | |
peckajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
peckao, peckala, peckalo | |
peckali, peckale, peckala | |
glagolski pridjev pasivni | |
peckan, peckana, peckano | |
peckani, peckane, peckana |