placȇbo
placȇbo m 〈G -a〉
Definicija
farm. inaktivna supstanca ili pripravak, daje se pacijentu kako bi se zadovoljila njegova želja za medikamentnom terapijom, ili se primjenjuje u kontroliranim studijama zbog procjene djelotvornosti nekog lijeka
Sintagma
∆ placebo-učinak (efekt) 1. psih. pozitivan efekt samosugestije bolesnika da mu neki lijek pomaže, a zapravo se fiziološki ništa ne mijenja 2. pren. sociol. efekt samosugestije, ob. u situaciji kada se kakva dezinformacija prihvaća kao istina da bi se postigao osjećaj sigurnosti
Etimologija
✧ lat.: svidjet ću se
