plȁviti
plȁviti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, prid. trp. plȁvljen, gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
plaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | plavim |
2. | plaviš |
3. | plavi |
množina | |
1. | plavimo |
2. | plavite |
3. | plave |
futur | |
jednina | |
1. | plavit ću |
2. | plavit ćeš |
3. | plavit će |
množina | |
1. | plavit ćemo |
2. | plavit ćete |
3. | plavit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | plavljah |
2. | plavljaše |
3. | plavljaše |
množina | |
1. | plavljasmo |
2. | plavljaste |
3. | plavljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | plavio sam |
2. | plavio si |
3. | plavio je |
množina | |
1. | plavili smo |
2. | plavili ste |
3. | plavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam plavio |
2. | bio si plavio |
3. | bio je plavio |
množina | |
1. | bili smo plavili |
2. | bili ste plavili |
3. | bili su plavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | plavi |
množina | |
1. | plavimo |
2. | plavite |
glagolski prilog sadašnji | |
plaveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
plavio, plavila, plavilo | |
plavili, plavile, plavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
plavljen, plavljena, plavljeno | |
plavljeni, plavljene, plavljena |
1. | izlijevajući se iz korita poplavljati, nanositi |
2. | pren. obuzimati snažnim osjećajima [plaviti dušu] |