objàsniti
objàsniti (što, komu) svrš. 〈prez. òbjasnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òbjašnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
objasniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | objasnim |
2. | objasniš |
3. | objasni |
množina | |
1. | objasnimo |
2. | objasnite |
3. | objasne |
futur | |
jednina | |
1. | objasnit ću |
2. | objasnit ćeš |
3. | objasnit će |
množina | |
1. | objasnit ćemo |
2. | objasnit ćete |
3. | objasnit će |
aorist | |
jednina | |
1. | objasnih |
2. | objasni |
3. | objasni |
množina | |
1. | objasnismo |
2. | objasniste |
3. | objasniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | objasnio sam |
2. | objasnio si |
3. | objasnio je |
množina | |
1. | objasnili smo |
2. | objasnili ste |
3. | objasnili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam objasnio |
2. | bio si objasnio |
3. | bio je objasnio |
množina | |
1. | bili smo objasnili |
2. | bili ste objasnili |
3. | bili su objasnili |
imperativ | |
jednina | |
2. | objasni |
množina | |
1. | objasnimo |
2. | objasnite |
glagolski prilog prošli | |
objasnivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
objasnio, objasnila, objasnilo | |
objasnili, objasnile, objasnila | |
glagolski pridjev pasivni | |
objašnjen, objašnjena, objašnjeno | |
objašnjeni, objašnjene, objašnjena |
1. | učiniti da što postane jasno, razumljivo; protumačiti, razjasniti |
2. | poučiti do u detalje, naučiti (koga) |