obàviti
obàviti (što) svrš. 〈prez. ȍbavijēm, pril. pr. -īvši, imp. obàvīj, prid. trp. obavìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obavijem |
| 2. | obaviješ |
| 3. | obavije |
| množina | |
| 1. | obavijemo |
| 2. | obavijete |
| 3. | obaviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obavit ću |
| 2. | obavit ćeš |
| 3. | obavit će |
| množina | |
| 1. | obavit ćemo |
| 2. | obavit ćete |
| 3. | obavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obavih |
| 2. | obavi |
| 3. | obavi |
| množina | |
| 1. | obavismo |
| 2. | obaviste |
| 3. | obaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obavio sam |
| 2. | obavio si |
| 3. | obavio je |
| množina | |
| 1. | obavili smo |
| 2. | obavili ste |
| 3. | obavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obavio |
| 2. | bio si obavio |
| 3. | bio je obavio |
| množina | |
| 1. | bili smo obavili |
| 2. | bili ste obavili |
| 3. | bili su obavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obavij |
| množina | |
| 1. | obavijmo |
| 2. | obavijte |
| glagolski prilog prošli | |
| obavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obavio, obavila, obavilo | |
| obavili, obavile, obavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obavijen, obavijena, obavijeno | |
| obavijeni, obavijene, obavijena | |
Definicija
saviti što oko čega, obuhvatiti čime, omotati, obgrliti rukama
Etimologija
✧ o (ba)- + v. viti
