obavijéstiti
obavijéstiti (se) svrš. 〈prez. obàvijēstīm (se), prid. trp. obàvijēšten, gl. im. obavješténje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obavijestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obavijestim |
| 2. | obavijestiš |
| 3. | obavijesti |
| množina | |
| 1. | obavijestimo |
| 2. | obavijestite |
| 3. | obavijeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obavijestit ću |
| 2. | obavijestit ćeš |
| 3. | obavijestit će |
| množina | |
| 1. | obavijestit ćemo |
| 2. | obavijestit ćete |
| 3. | obavijestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obavijestih |
| 2. | obavijesti |
| 3. | obavijesti |
| množina | |
| 1. | obavijestismo |
| 2. | obavijestiste |
| 3. | obavijestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obavijestio sam |
| 2. | obavijestio si |
| 3. | obavijestio je |
| množina | |
| 1. | obavijestili smo |
| 2. | obavijestili ste |
| 3. | obavijestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obavijestio |
| 2. | bio si obavijestio |
| 3. | bio je obavijestio |
| množina | |
| 1. | bili smo obavijestili |
| 2. | bili ste obavijestili |
| 3. | bili su obavijestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obavijesti |
| množina | |
| 1. | obavijestimo |
| 2. | obavijestite |
| glagolski prilog prošli | |
| obavijestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obavijestio, obavijestila, obavijestilo | |
| obavijestili, obavijestile, obavijestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obaviješten, obaviještena, obaviješteno | |
| obaviješteni, obaviještene, obaviještena | |
Definicija
| 1. | (koga) dati, poslati obavijest komu o komu ili o čemu, informirati koga, upoznati koga s čim |
| 2. | (se) dobiti obavijest, informirati se, raspitati se |
Etimologija
✧ vidi ȍbavijēst
