Hrvatski jezični portal

bàndīt

bàndīt m 〈G bandíta〉

Izvedeni oblici
jednina
N bandit
G bandita
D banditu
A bandita
V bandite
L banditu
I banditom
množina
N banditi
G bandita
D banditima
A bandite
V banditi
L banditima
I banditima
Definicija
1. razbojnik, naoružani pljačkaš u bandi
2. pejor. pren. razg. (+ potenc.) osoba koja je po djelima slična banditu, krajnje negativna osoba nasilnih i štetnih, često kriminalnih postupaka