bàndīt
bàndīt m 〈G bandíta〉
jednina | |
---|---|
N | bandit |
G | bandita |
D | banditu |
A | bandita |
V | bandite |
L | banditu |
I | banditom |
množina | |
N | banditi |
G | bandita |
D | banditima |
A | bandite |
V | banditi |
L | banditima |
I | banditima |
1. | razbojnik, naoružani pljačkaš u bandi |
2. | pejor. pren. razg. (+ potenc.) osoba koja je po djelima slična banditu, krajnje negativna osoba nasilnih i štetnih, često kriminalnih postupaka |