obrániti
obrániti (koga, što, se) svrš. 〈prez. òbrānīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. òbrānjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obranim |
2. | obraniš |
3. | obrani |
množina | |
1. | obranimo |
2. | obranite |
3. | obrane |
futur | |
jednina | |
1. | obranit ću |
2. | obranit ćeš |
3. | obranit će |
množina | |
1. | obranit ćemo |
2. | obranit ćete |
3. | obranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | obranih |
2. | obrani |
3. | obrani |
množina | |
1. | obranismo |
2. | obraniste |
3. | obraniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obranio sam |
2. | obranio si |
3. | obranio je |
množina | |
1. | obranili smo |
2. | obranili ste |
3. | obranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obranio |
2. | bio si obranio |
3. | bio je obranio |
množina | |
1. | bili smo obranili |
2. | bili ste obranili |
3. | bili su obranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obrani |
množina | |
1. | obranimo |
2. | obranite |
glagolski prilog prošli | |
obranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obranio, obranila, obranilo | |
obranili, obranile, obranila | |
glagolski pridjev pasivni | |
obranjen, obranjena, obranjeno | |
obranjeni, obranjene, obranjena |
1. | (koga, što) a. otkloniti ili odbiti napad ili opasnost od koga ili čega (neprijatelja, bolesti, požara itd.) b. obrazložiti neki rad pred komisijom [obraniti doktorsku disertaciju] c. opravdati od optužbe |
2. | natjecanjem zadržati naslov (prvaka i sl.), titulu |
3. | (se) a. otkloniti opasnost ili napad b. opravdati se |