Hrvatski jezični portal

obùzdati

obùzdati (koga, što, se) svrš.prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍbuzdān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
obuzdati
 
prezent
jednina
1. obuzdam
2. obuzdaš
3. obuzda
množina
1. obuzdamo
2. obuzdate
3. obuzdaju
 
futur
jednina
1. obuzdat ću
2. obuzdat ćeš
3. obuzdat će
množina
1. obuzdat ćemo
2. obuzdat ćete
3. obuzdat će
 
aorist
jednina
1. obuzdah
2. obuzda
3. obuzda
množina
1. obuzdasmo
2. obuzdaste
3. obuzdaše
 
perfekt
jednina
1. obuzdao sam
2. obuzdao si
3. obuzdao je
množina
1. obuzdali smo
2. obuzdali ste
3. obuzdali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam obuzdao
2. bio si obuzdao
3. bio je obuzdao
množina
1. bili smo obuzdali
2. bili ste obuzdali
3. bili su obuzdali
 
imperativ
jednina
2. obuzdaj
množina
1. obuzdajmo
2. obuzdajte
 
glagolski prilog prošli
obuzdavši
 
glagolski pridjev aktivni
obuzdao, obuzdala, obuzdalo
obuzdali, obuzdale, obuzdala
 
glagolski pridjev pasivni
obuzdan, obuzdana, obuzdano
obuzdani, obuzdane, obuzdana
Definicija
zadržati u granicama poželjnog ili dopuštenog; savladati, zauzdati, ukrotiti
Frazeologija
obuzdati jezik ne izgovoriti što nepoželjno, neugodno
Etimologija
✧ o (b)- + v. uzda