obùzdati
obùzdati (koga, što, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍbuzdān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obuzdati | |
prezent | |
jednina | |
1. | obuzdam |
2. | obuzdaš |
3. | obuzda |
množina | |
1. | obuzdamo |
2. | obuzdate |
3. | obuzdaju |
futur | |
jednina | |
1. | obuzdat ću |
2. | obuzdat ćeš |
3. | obuzdat će |
množina | |
1. | obuzdat ćemo |
2. | obuzdat ćete |
3. | obuzdat će |
aorist | |
jednina | |
1. | obuzdah |
2. | obuzda |
3. | obuzda |
množina | |
1. | obuzdasmo |
2. | obuzdaste |
3. | obuzdaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obuzdao sam |
2. | obuzdao si |
3. | obuzdao je |
množina | |
1. | obuzdali smo |
2. | obuzdali ste |
3. | obuzdali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obuzdao |
2. | bio si obuzdao |
3. | bio je obuzdao |
množina | |
1. | bili smo obuzdali |
2. | bili ste obuzdali |
3. | bili su obuzdali |
imperativ | |
jednina | |
2. | obuzdaj |
množina | |
1. | obuzdajmo |
2. | obuzdajte |
glagolski prilog prošli | |
obuzdavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obuzdao, obuzdala, obuzdalo | |
obuzdali, obuzdale, obuzdala | |
glagolski pridjev pasivni | |
obuzdan, obuzdana, obuzdano | |
obuzdani, obuzdane, obuzdana |