odmàknuti
odmàknuti (òdmaći) (se) svrš. 〈prez. òdmaknēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. òdmaknūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
odmaći | |
prezent | |
jednina | |
1. | odmaknem |
2. | odmakneš |
3. | odmakne |
množina | |
1. | odmaknemo |
2. | odmaknete |
3. | odmaknu |
futur | |
jednina | |
1. | odmaći ću |
2. | odmaći ćeš |
3. | odmaći će |
množina | |
1. | odmaći ćemo |
2. | odmaći ćete |
3. | odmaći će |
aorist | |
jednina | |
1. | odmakoh |
2. | odmače |
3. | odmače |
množina | |
1. | odmakosmo |
2. | odmakoste |
3. | odmakoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | odmakao sam |
2. | odmakao si |
3. | odmakao je |
množina | |
1. | odmakli smo |
2. | odmakli ste |
3. | odmakli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam odmakao |
2. | bio si odmakao |
3. | bio je odmakao |
množina | |
1. | bili smo odmakli |
2. | bili ste odmakli |
3. | bili su odmakli |
imperativ | |
jednina | |
2. | odmakni |
množina | |
1. | odmaknimo |
2. | odmaknite |
glagolski prilog prošli | |
odmakavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
odmakao, odmakla, odmaklo | |
odmakli, odmakle, odmakla | |
glagolski pridjev pasivni | |
odmaknut, odmaknuta, odmaknuto | |
odmaknuti, odmaknute, odmaknuta |
1. | (što) pomaknuti što na veću udaljenost ili razmak prema onome što ostaje na mjestu |
2. | a. otići naprijed pred kim b. pren. više se razviti, postići veći napredak |
3. | () uznapredovati [radovi su odmakli] |
4. | (se) udaljiti se od čega, napraviti razmak |