olúpiti
olúpiti (što) svrš. 〈prez. òlūpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òlūpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
olupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | olupim |
2. | olupiš |
3. | olupi |
množina | |
1. | olupimo |
2. | olupite |
3. | olupe |
futur | |
jednina | |
1. | olupit ću |
2. | olupit ćeš |
3. | olupit će |
množina | |
1. | olupit ćemo |
2. | olupit ćete |
3. | olupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | olupih |
2. | olupi |
3. | olupi |
množina | |
1. | olupismo |
2. | olupiste |
3. | olupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | olupio sam |
2. | olupio si |
3. | olupio je |
množina | |
1. | olupili smo |
2. | olupili ste |
3. | olupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam olupio |
2. | bio si olupio |
3. | bio je olupio |
množina | |
1. | bili smo olupili |
2. | bili ste olupili |
3. | bili su olupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | olupi |
množina | |
1. | olupimo |
2. | olupite |
glagolski prilog prošli | |
olupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
olupio, olupila, olupilo | |
olupili, olupile, olupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
olupljen, olupljena, olupljeno | |
olupljeni, olupljene, olupljena |