ogràničiti
ogràničiti (se) svrš. 〈prez. ogràničīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ogràničen, gl. im. ograničénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ograničiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ograničim |
2. | ograničiš |
3. | ograniči |
množina | |
1. | ograničimo |
2. | ograničite |
3. | ograniče |
futur | |
jednina | |
1. | ograničit ću |
2. | ograničit ćeš |
3. | ograničit će |
množina | |
1. | ograničit ćemo |
2. | ograničit ćete |
3. | ograničit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ograničih |
2. | ograniči |
3. | ograniči |
množina | |
1. | ograničismo |
2. | ograničiste |
3. | ograničiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ograničio sam |
2. | ograničio si |
3. | ograničio je |
množina | |
1. | ograničili smo |
2. | ograničili ste |
3. | ograničili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ograničio |
2. | bio si ograničio |
3. | bio je ograničio |
množina | |
1. | bili smo ograničili |
2. | bili ste ograničili |
3. | bili su ograničili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ograniči |
množina | |
1. | ograničimo |
2. | ograničite |
glagolski prilog prošli | |
ograničivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ograničio, ograničila, ograničilo | |
ograničili, ograničile, ograničila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ograničen, ograničena, ograničeno | |
ograničeni, ograničene, ograničena |
1. | (što) postaviti granice čemu |
2. | (se) postaviti, zadati si granicu, zadržati se u određenim granicama |