oglédati se
oglédati se svrš. 〈prez. òglēdām se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. oglédao se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ogledati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ogledam |
2. | ogledaš |
3. | ogleda |
množina | |
1. | ogledamo |
2. | ogledate |
3. | ogledaju |
futur | |
jednina | |
1. | ogledat ću |
2. | ogledat ćeš |
3. | ogledat će |
množina | |
1. | ogledat ćemo |
2. | ogledat ćete |
3. | ogledat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ogledah |
2. | ogledaše |
3. | ogledaše |
množina | |
1. | ogledasmo |
2. | ogledaste |
3. | ogledahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ogledao sam |
2. | ogledao si |
3. | ogledao je |
množina | |
1. | ogledali smo |
2. | ogledali ste |
3. | ogledali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ogledao |
2. | bio si ogledao |
3. | bio je ogledao |
množina | |
1. | bili smo ogledali |
2. | bili ste ogledali |
3. | bili su ogledali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ogledaj |
množina | |
1. | ogledajmo |
2. | ogledajte |
glagolski prilog prošli | |
ogledajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ogledao, ogledala, ogledalo | |
ogledali, ogledale, ogledala |
1. | pogledati za sobom ili na sve strane |
2. | (s kim) oprobati se, iskušati se, natjecati se s kime u snazi, vještini, znanju, odmjeriti snage, vrijednosti itd. |
3. | reflektirati, odraziti, zrcaliti se |