ògrtati
ògrtati (koga, se) nesvrš. 〈prez. ògrćēm (se), pril. sad. ògrćūći (se), imp. ògrći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ogrtati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ogrćem |
2. | ogrćeš |
3. | ogrće |
množina | |
1. | ogrćemo |
2. | ogrćete |
3. | ogrću |
futur | |
jednina | |
1. | ogrtat ću |
2. | ogrtat ćeš |
3. | ogrtat će |
množina | |
1. | ogrtat ćemo |
2. | ogrtat ćete |
3. | ogrtat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ogrtah |
2. | ogrtaše |
3. | ogrtaše |
množina | |
1. | ogrtasmo |
2. | ogrtaste |
3. | ogrtahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ogrtao sam |
2. | ogrtao si |
3. | ogrtao je |
množina | |
1. | ogrtali smo |
2. | ogrtali ste |
3. | ogrtali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ogrtao |
2. | bio si ogrtao |
3. | bio je ogrtao |
množina | |
1. | bili smo ogrtali |
2. | bili ste ogrtali |
3. | bili su ogrtali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ogrći |
množina | |
1. | ogrćimo |
2. | ogrćite |
glagolski prilog sadašnji | |
ogrćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ogrtao, ogrtala, ogrtalo | |
ogrtali, ogrtale, ogrtala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ogrtan, ogrtana, ogrtano | |
ogrtani, ogrtane, ogrtana |
1. | omotavati se ovlaš kakvim odjevnim predmetom [ogrtati kaput] |
2. | nabacivati kakvu tkaninu radi zaštite od hladnoće ili kiše [ogrtati deku] |