Hrvatski jezični portal

okólnōst

okólnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

Izvedeni oblici
jednina
N okolnost
G okolnosti
D okolnosti
A okolnost
V okolnosti
L okolnosti
I okolnošću / okolnosti
množina
N okolnosti
G okolnosti
D okolnostima
A okolnosti
V okolnosti
L okolnostima
I okolnostima
Definicija
osobitost, svojstvo neke činjenice, događaja, situacije [pod tim okolnostima, splet okolnosti; stjecajem okolnosti; u danim okolnostima]
Sintagma
olakotna (olakšavajuća, ublažujuća) okolnost pravn. činjenica koja ublažava, umanjuje odgovornost, opr. otegotna (otežavajuća) okolnost