opùstiti
opùstiti (se) svrš. 〈prez. òpustīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. opùstio (se), prid. trp. òpušten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| opustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | opustim |
| 2. | opustiš |
| 3. | opusti |
| množina | |
| 1. | opustimo |
| 2. | opustite |
| 3. | opuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | opustit ću |
| 2. | opustit ćeš |
| 3. | opustit će |
| množina | |
| 1. | opustit ćemo |
| 2. | opustit ćete |
| 3. | opustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | opustih |
| 2. | opusti |
| 3. | opusti |
| množina | |
| 1. | opustismo |
| 2. | opustiste |
| 3. | opustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | opustio sam |
| 2. | opustio si |
| 3. | opustio je |
| množina | |
| 1. | opustili smo |
| 2. | opustili ste |
| 3. | opustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam opustio |
| 2. | bio si opustio |
| 3. | bio je opustio |
| množina | |
| 1. | bili smo opustili |
| 2. | bili ste opustili |
| 3. | bili su opustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opusti |
| množina | |
| 1. | opustimo |
| 2. | opustite |
| glagolski prilog prošli | |
| opustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| opustio, opustila, opustilo | |
| opustili, opustile, opustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| opušten, opuštena, opušteno | |
| opušteni, opuštene, opuštena | |
Definicija
| 1. | (što) a. pustiti da slobodno visi, pustiti da se izvjesi [opustiti ruke] b. činiti što da popusti napetost ili zategnutost, učiniti obratno od ukočiti, zategnuti, nategnuti [opustiti atmosferu vicom; opustiti tijelo] |
| 2. | (se) osloboditi se napetosti, postati ležeran |
Etimologija
✧ o (b)- + v. pustiti
