optúžiti
optúžiti (koga, što) svrš. 〈prez. òptūžīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òptūžen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
optužiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | optužim |
2. | optužiš |
3. | optuži |
množina | |
1. | optužimo |
2. | optužite |
3. | optuže |
futur | |
jednina | |
1. | optužit ću |
2. | optužit ćeš |
3. | optužit će |
množina | |
1. | optužit ćemo |
2. | optužit ćete |
3. | optužit će |
aorist | |
jednina | |
1. | optužih |
2. | optuži |
3. | optuži |
množina | |
1. | optužismo |
2. | optužiste |
3. | optužiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | optužio sam |
2. | optužio si |
3. | optužio je |
množina | |
1. | optužili smo |
2. | optužili ste |
3. | optužili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam optužio |
2. | bio si optužio |
3. | bio je optužio |
množina | |
1. | bili smo optužili |
2. | bili ste optužili |
3. | bili su optužili |
imperativ | |
jednina | |
2. | optuži |
množina | |
1. | optužimo |
2. | optužite |
glagolski prilog prošli | |
optuživši | |
glagolski pridjev aktivni | |
optužio, optužila, optužilo | |
optužili, optužile, optužila | |
glagolski pridjev pasivni | |
optužen, optužena, optuženo | |
optuženi, optužene, optužena |
1. | baciti na koga krivicu, okriviti koga |
2. | pravn. podići optužbu |