bàrbar
bàrbar (bȁrbarin) m
jednina | |
---|---|
N | barbarin |
G | barbarina |
D | barbarinu |
A | barbarina |
V | barbarine |
L | barbarinu |
I | barbarinom |
množina | |
N | barbari |
G | barbara |
D | barbarima |
A | barbare |
V | barbari |
L | barbarima |
I | barbarima |
jednina | |
N | barbar |
G | barbara |
D | barbaru |
A | barbara |
V | barbare |
L | barbaru |
I | barbarom |
množina | |
N | barbari |
G | barbara |
D | barbarima |
A | barbare |
V | barbari |
L | barbarima |
I | barbarima |
1. | pov. a. u antičkoj Grčkoj onaj koji govori stranim, nerazumljivim jezikom; tuđinac b. (mn) u starom Rimu ukupnost dalekih naroda i etničkih skupina |
2. | pren. surov, divlji čovjek koji prezire kulturne vrednote, sklon uništavanju; divljak |