Hrvatski jezični portal

òrati

òrati (što) nesvrš.prez. ȍrēm, imp. òri, pril. sad. ȍrūći, prid. trp. ȍrān, gl. im. òrānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
orati
 
prezent
jednina
1. orem
2. oreš
3. ore
množina
1. oremo
2. orete
3. oru
 
futur
jednina
1. orat ću
2. orat ćeš
3. orat će
množina
1. orat ćemo
2. orat ćete
3. orat će
 
imperfekt
jednina
1. orah
2. oraše
3. oraše
množina
1. orasmo
2. oraste
3. orahu
 
perfekt
jednina
1. orao sam
2. orao si
3. orao je
množina
1. orali smo
2. orali ste
3. orali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam orao
2. bio si orao
3. bio je orao
množina
1. bili smo orali
2. bili ste orali
3. bili su orali
 
imperativ
jednina
2. ori
množina
1. orimo
2. orite
 
glagolski prilog sadašnji
orući
 
glagolski pridjev aktivni
orao, orala, oralo
orali, orale, orala
 
glagolski pridjev pasivni
oran, orana, orano
orani, orane, orana
Definicija
praviti brazde u zemlji plugom radi daljnje obrade
Frazeologija
makar na kozi orao nema teškoće koja me može omesti da trudom postignem što sam naumio;
ni orao ni kopao bez truda dobio neku korist;
orati ispod sebe papcima ili kopitima bacati zemlju, zadirati u hodu u punoj snazi, razigranosti (o konju) ili razdraženosti (o biku spremljenom za međusobnu borbu bikova) [ljudi moji, vidi kako ore ispod sebe, tko će se kladiti?]
Onomastika
pr. (prema zanimanju, nadimačka): Òrāč (190, okolica Zagreba, Podravina, Z Slavonija), Òrak (180, Križevci, Zagorje, Prigorje)
top. (naselje): Órnice (Gospić, 55 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. orati (rus. orát', polj. orać), lit. arti ← ie. *h2er- (lat. arare, grč. aroẉn)