Hrvatski jezični portal

òrātor

òrātor m

Izvedeni oblici
jednina
N orator
G oratora
D oratoru
A oratora
V oratore
L oratoru
I oratorom
množina
N oratori
G oratora
D oratorima
A oratore
V oratori
L oratorima
I oratorima
Definicija
1. ekspr. dobar govornik
2. pejor. onaj koji isprazno govori; verbalist
Etimologija
lat. orator: govornik, molitelj ≃ orare: govoriti