osokòliti
osokòliti (koga, se) svrš. 〈prez. osòkolīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. osòkoljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osokoliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osokolim |
| 2. | osokoliš |
| 3. | osokoli |
| množina | |
| 1. | osokolimo |
| 2. | osokolite |
| 3. | osokole |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osokolit ću |
| 2. | osokolit ćeš |
| 3. | osokolit će |
| množina | |
| 1. | osokolit ćemo |
| 2. | osokolit ćete |
| 3. | osokolit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osokolih |
| 2. | osokoli |
| 3. | osokoli |
| množina | |
| 1. | osokolismo |
| 2. | osokoliste |
| 3. | osokoliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osokolio sam |
| 2. | osokolio si |
| 3. | osokolio je |
| množina | |
| 1. | osokolili smo |
| 2. | osokolili ste |
| 3. | osokolili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osokolio |
| 2. | bio si osokolio |
| 3. | bio je osokolio |
| množina | |
| 1. | bili smo osokolili |
| 2. | bili ste osokolili |
| 3. | bili su osokolili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osokoli |
| množina | |
| 1. | osokolimo |
| 2. | osokolite |
| glagolski prilog prošli | |
| osokolivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osokolio, osokolila, osokolilo | |
| osokolili, osokolile, osokolila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osokoljen, osokoljena, osokoljeno | |
| osokoljeni, osokoljene, osokoljena | |
Definicija
naglo (se) ohrabriti, dobiti ili dati poticaj
