Hrvatski jezični portal

òtac

òtac m 〈G òca, N mn òčevi/òci ekspr., G òčēvā/otácā, D L òčevima/òcima jez. knjiž. ekspr.

Izvedeni oblici
jednina
N otac
G oca / otca
D ocu / otcu
A oca / otca
V oče / otče
L ocu / otcu
I ocem / otcem
množina
N očevi / otčevi
G očeva / otaca / otčeva
D očevima / otčevima
A očeve / otčeve
V očevi / otčevi
L očevima / otčevima
I očevima / otčevima
Definicija
roditelj muškog spola; ćaća, ćaće, ćaćko, ćaćo, ćako, ćale, pape
Sintagma
gradski oci retor. članovi gradskog poglavarstva, oni koji upravljaju gradom;
otac domovine, v. domovina Δ
Onomastika
pr. (nadimačka): Òcić (Osijek, Vukovar), Ocòkoljić (Dubrovnik, Rijeka, i oceùbojica), Òčēvčić (Vinkovci)
Etimologija
prasl. i stsl. otьcь (rus. otéc, polj. ojciec) ← ie. *atta (grč. átta: tata, got. atta)