otŕcati
otŕcati (se) svrš. 〈prez. òtṟcām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. òtṟcān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otrcati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otrcam |
2. | otrcaš |
3. | otrca |
množina | |
1. | otrcamo |
2. | otrcate |
3. | otrcaju |
futur | |
jednina | |
1. | otrcat ću |
2. | otrcat ćeš |
3. | otrcat će |
množina | |
1. | otrcat ćemo |
2. | otrcat ćete |
3. | otrcat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otrcah |
2. | otrca |
3. | otrca |
množina | |
1. | otrcasmo |
2. | otrcaste |
3. | otrcaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otrcao sam |
2. | otrcao si |
3. | otrcao je |
množina | |
1. | otrcali smo |
2. | otrcali ste |
3. | otrcali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otrcao |
2. | bio si otrcao |
3. | bio je otrcao |
množina | |
1. | bili smo otrcali |
2. | bili ste otrcali |
3. | bili su otrcali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otrcaj |
množina | |
1. | otrcajmo |
2. | otrcajte |
glagolski prilog prošli | |
otrcavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otrcao, otrcala, otrcalo | |
otrcali, otrcale, otrcala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otrcan, otrcana, otrcano | |
otrcani, otrcane, otrcana |