Hrvatski jezični portal

òtok

òtok m 〈V òtoče, N mn òtoci, G ȍtōkā〉

Izvedeni oblici
jednina
N otok
G otoka
D otoku
A otok
V otoče
L otoku
I otokom
množina
N otoci
G otoka
D otocima
A otoke
V otoci
L otocima
I otocima
Definicija
1. kopno manje od kontinenta okruženo sa svih strana morem ili vodom jezera ili rijeke [koraljni otok; priobalni otok; vulkanski otok]
2. (+ potenc.) pješačko stajalište na sredini ulice, mjesto za pješake okruženo prometnim površinama
3. pren. mjesto izolacije, osame [otok tišine]
Sintagma
riječni otok, v. ada
Onomastika
pr. (etnici): Ȍtočan (120, Rovinj, Pula)
top.: Otòčak (zaselak, Brod), Otòčec (zaselak, Zagreb); (naselja): Mȃlī Ȍtok (Koprivnica, 181 stan.), Ȍtočkā (Koprivnica, 310 stan.), Ȍtok (Čakovec, 329 stan.), Ȍtok na Dòbri (Duga Resa, 116 stan.), Ȍtok Nȃrtskī (Dugo Selo, 108 stan.), Ȍtok Oštàrijskī (Ogulin, 471 stan.), Ȍtok Svìbovskī (Dugo Selo, 166 stan.), Ȍtok Vȋrje (Varaždin, 248 stan.), Ȍtok-Dúba (Metković, 108 stan.), Sȁmoborskī Ȍtok (Grad Zagreb, 630 stan.), Vȅlikī Ȍtok (Koprivnica, 375 stan.), Vrȁtnō Ȍtok (Varaždin, 76 stan.)
Etimologija
✧ o (b)- + v. tok1