pȃli
pȃli m 〈G -ja〉
1. | najstariji srednjoindijski jezik; s ostalim prakrtima čini srednji stupanj u razvitku indijskih jezika; književni jezik budističkih svetih spisa, palijski jezik, usp. prakrt |
2. | sveto budističko pismo; temelj mnogih pisama južne i istočne Azije |