bȁš1
bȁš1 pril. čest.
1. | za pojačavanje, isticanje neke riječi, izraza ili rečenice [baš svatko; ama baš; i to baš toliko; baš ti hvala; baš to ne želim]; upravo, ništa manje |
2. | za iskazivanje istovremenosti [baš sam kupio; eno baš mi dolazi majka; baš mi je jučer stiglo pismo]; taman, uprav, upravo |
3. | za ublažavanje uz negaciju [baš se nisi proslavio; nije to baš tako; nije mu baš bilo drago; nije baš lud]; nije osobito, nije sasvim, nije posve, nije u potpunosti |
4. | za isticanje onoga što je moralo biti učinjeno u najmanjoj mjeri (isticanje minimuma) ili za isticanje neke negacije [s time si baš mogao pričekati koji dan, a ne tako požuriti; to (i) nije baš tako teško ostvariv cilj] |
5. | uz negaciju ili negiran glagol u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u situaciji koja određuje ono o čemu se govori, upućuje na iznimku od onoga kako se je pretpostavilo da bi moglo biti [A: E, sad bi ovako uz ručak išlo malo ozbiljnije muzike B: Recimo Simfonija Tisuću A: Joj, to baš ne to ipak ne, to ipak ne bih] |
6. | za jasno naglašavanje da upravo takvo što ne dolazi u obzir [A: Mama, ja bih danas ostala vani do pola noći B: Baš! upravo to ne, nikako, ne dolazi u obzir, pazi da ne bi, nema govora o tome] |
7. | za izricanje nedoumice (s mogućom dopunom ispred ili iza) [Mislili smo kupiti taj stroj, ali u novoj situaciji (sad nekako) baš (i ne znamo)] |
8. | za izricanje ironije [E baš si našla trenutak da postaviš takvo pitanje; baš mi je i on neki radnik; baš si me utješio] |