Hrvatski jezični portal

nàuka

nàuka ž 〈D L -uci〉

Izvedeni oblici
jednina
N nauka
G nauke
D nauci
A nauku
V nauko
L nauci
I naukom
množina
N nauke
G nauka
D naukama
A nauke
V nauke
L naukama
I naukama
Definicija
1. razg. (+ srp.) ukupnost posebnih i specijaliziranih znanja do kojih se dolazi istraživačkom metodom [prirodne nauke; društvene nauke]; znanost
2. razg. ustaljena sklonost; navada, navika
Frazeologija
nauka je jedna muka a oduka dvije (muke) etnol. lako se je naviknuti na što, teško se je odučiti (npr. na duhan i sl.);
to je cijela (čitava) nauka za takvo što potrebno je mnogo znanja, razvila su se iskustva o tome, treba se dobro pomučiti da se otkrije način na koji se to radi [prijava poreza to je cijela nauka; to je cijela nauka kakva se sačma upotrebljava za koju divljač i u koje doba godine]