Hrvatski jezični portal

màndola

màndola (màndora) ž

Izvedeni oblici
jednina
N mandola
G mandole
D mandoli
A mandolu
V mandolo
L mandoli
I mandolom
množina
N mandole
G mandola
D mandolama
A mandole
V mandole
L mandolama
I mandolama
Definicija
glazb. pov. žičani instrument, varijanta lutnje sa 4—5 pari žica, u Europi od 13. do 19. st.
Etimologija
tal.lat. pandura: lutnja sa 3 žice ← grč. pandoẉra