Hrvatski jezični portal

mandàrīn

mandàrīn m 〈G mandarína〉

Izvedeni oblici
jednina
N mandarin
G mandarina
D mandarinu
A mandarina
V mandarine
L mandarinu
I mandarinom
množina
N mandarini
G mandarina
D mandarinima
A mandarine
V mandarini
L mandarinima
I mandarinima
Definicija
1. pov. najviši civilni ili vojni državni dostojanstvenik i činovnik u carskoj Kini; kvan
2. pren. pejor. poslušnik vlasti ili slične hijerarhije u osobi višeg činovnika, službenika, funkcionara ili dužnosnika
Etimologija
port. mandarim (asocijacijom prema mandar: narediti) ← mal. mantari ← hind. mantri ← skr. mantrin-: znalac svetih knjiga, savjetnik kralja