mèjāš
mèjāš m 〈G mn mejášā〉
jednina | |
---|---|
N | mejaš |
G | mejaša |
D | mejašu |
A | mejaša |
V | mejašu |
L | mejašu |
I | mejašem |
množina | |
N | mejaši |
G | mejaša |
D | mejašima |
A | mejaše |
V | mejaši |
L | mejašima |
I | mejašima |
1. | kamen međaš između imanja, kamen koji obilježava seoski posjed, usp. međaš |
2. | ekspr. onaj koji na sudu istjeruje pravdu, koji se rado parniči; pravdaš |
3. | vlasnik susjednog imanja, zemljišta |