mȇso
mȇso sr 〈G mȇsa〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | meso |
| G | mesa |
| D | mesu |
| A | meso |
| V | meso |
| L | mesu |
| I | mesom |
| množina | |
| N | mesa |
| G | mesa |
| D | mesima |
| A | mesa |
| V | mesa |
| L | mesima |
| I | mesima |
Definicija
| 1. | a. mišićno tkivo (između kože i kostiju) tijela čovjeka i životinja b. mišićno tkivo životinja kao hrana [mljeveno meso] |
| 2. | mekani i sočni dijelovi voća (osim koštice i kore ili ljuske) |
Sintagma
∆ debelo meso stražnjica, zadnjica; guzica;
divlje meso razg. deformirana izraslina tkiva (takva koja nije upaljena); izrast, guka, tvrdina;
topovsko meso mrtvi ljudi na bojnom polju, oni koji su bili žrtvovani da poginu, topovska hrana
divlje meso razg. deformirana izraslina tkiva (takva koja nije upaljena); izrast, guka, tvrdina;
topovsko meso mrtvi ljudi na bojnom polju, oni koji su bili žrtvovani da poginu, topovska hrana
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Mȅsār (450, Zlatar Bistrica, Čazma, Banovina, Prigorje, I Slavonija), Mèsarek (Mesárek) (260, Međimurje, Primorje, Podravina, I Slavonija), Mèsarič (Međimurje, Rijeka, Baranja), Mèsarić (1530, Međimurje, Zagorje, I Slavonija), Mèsāroš (280, Baranja, I Slavonija, ← mađ.), Mesárov (160, Ðurđevac, Podravina, Prigorje)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. męso (rus. mjáso, polj. mięso), latv. miesa ← ie. *mēmso- (skr. mās-, alb. mish)
