bàcati
bàcati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bacati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bacam |
2. | bacaš |
3. | baca |
množina | |
1. | bacamo |
2. | bacate |
3. | bacaju |
futur | |
jednina | |
1. | bacat ću |
2. | bacat ćeš |
3. | bacat će |
množina | |
1. | bacat ćemo |
2. | bacat ćete |
3. | bacat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bacah |
2. | bacaše |
3. | bacaše |
množina | |
1. | bacasmo |
2. | bacaste |
3. | bacahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bacao sam |
2. | bacao si |
3. | bacao je |
množina | |
1. | bacali smo |
2. | bacali ste |
3. | bacali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bacao |
2. | bio si bacao |
3. | bio je bacao |
množina | |
1. | bili smo bacali |
2. | bili ste bacali |
3. | bili su bacali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bacaj |
množina | |
1. | bacajmo |
2. | bacajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bacajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bacao, bacala, bacalo | |
bacali, bacale, bacala | |
glagolski pridjev pasivni | |
bacan, bacana, bacano | |
bacani, bacane, bacana |
1. | (što, koga), v. baciti |
2. | (na što) razg. davati važnost, stavljati težište [bacati na stil; bacati na sadržaj] |
3. | (komu, čemu) polagati (2) |
4. | (, čime) kretati se vrlo živim kretnjama i naglih pokreta nogu, kao nemiran konj ili ždrijebe [bacati nogama (o osobi) A: Uh, ova dobro hoda. B: Itekako! Baca, baca!] |
5. | () odbacivati u obliku sitnih dijelova ili otpadaka čega, frcati, vrcati [A: Na stazi ima trave, treba počistiti B: Šišaju, pa baca] |