múčati
múčati () nesvrš. 〈prez. -čīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mučati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mučim |
2. | mučiš |
3. | muči |
množina | |
1. | mučimo |
2. | mučite |
3. | muče |
futur | |
jednina | |
1. | mučat ću |
2. | mučat ćeš |
3. | mučat će |
množina | |
1. | mučat ćemo |
2. | mučat ćete |
3. | mučat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mučah |
2. | mučaše |
3. | mučaše |
množina | |
1. | mučasmo |
2. | mučaste |
3. | mučahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mučao sam |
2. | mučao si |
3. | mučao je |
množina | |
1. | mučali smo |
2. | mučali ste |
3. | mučali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mučao |
2. | bio si mučao |
3. | bio je mučao |
množina | |
1. | bili smo mučali |
2. | bili ste mučali |
3. | bili su mučali |
imperativ | |
jednina | |
2. | muči |
množina | |
1. | mučimo |
2. | mučite |
glagolski prilog sadašnji | |
mučeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
mučao, mučala, mučalo | |
mučali, mučale, mučala |