nàbosti
nàbosti (se) svrš. 〈prez. nabòdēm (se), pril. pr. -ōvši (se), prid. trp. nabòden〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabosti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabodem |
2. | nabodeš |
3. | nabode |
množina | |
1. | nabodemo |
2. | nabodete |
3. | nabodu |
futur | |
jednina | |
1. | nabost ću |
2. | nabost ćeš |
3. | nabost će |
množina | |
1. | nabost ćemo |
2. | nabost ćete |
3. | nabost će |
aorist | |
jednina | |
1. | nabodoh |
2. | nabode |
3. | nabode |
množina | |
1. | nabodosmo |
2. | nabodoste |
3. | nabodoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naboo sam |
2. | naboo si |
3. | naboo je |
množina | |
1. | naboli smo |
2. | naboli ste |
3. | naboli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naboo |
2. | bio si naboo |
3. | bio je naboo |
množina | |
1. | bili smo naboli |
2. | bili ste naboli |
3. | bili su naboli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabodi |
množina | |
1. | nabodimo |
2. | nabodite |
glagolski prilog prošli | |
nabovši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naboo, nabola, nabolo | |
naboli, nabole, nabola | |
glagolski pridjev pasivni | |
naboden, nabodena, nabodeno | |
nabodeni, nabodene, nabodena |
1. | (što, koga) navući, nabiti na što šiljato |
2. | (se) nagaziti na što šiljato, upiknuti [nabosti se na ježa] |
3. | (koga) pren. uzeti kao metu u razmjeni mišljenja, prigovoriti na neugodan način, izići s argumentom ili podatkom koji nije ugodan drugome, uputiti invektivu komu |