bȁčva
bȁčva ž 〈G mn bȁčāvā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | bačva |
| G | bačve |
| D | bačvi |
| A | bačvu |
| V | bačvo |
| L | bačvi |
| I | bačvom |
| množina | |
| N | bačve |
| G | bačava / bačva / bačvi |
| D | bačvama |
| A | bačve |
| V | bačve |
| L | bačvama |
| I | bačvama |
Definicija
| 1. | posuda za tekućine, osobito za vino ili rakiju, obično drvena, uobručena [bačva bez dna ulaganje kojemu se ne vidi kraj]; badanj, lagav, vjedro |
| 2. | stara mjerna jedinica obujma tekućine i sipkih tvari; baril |
| 3. | stara mjerna jedinica mase do 1000 kg; tona |
Sintagma
∆ bačva baruta pren. područje na kojemu stalno prijeti ratna opasnost
Frazeologija
⃟ debeo kao bačva vrlo debeo;
(govoriti) kao iz bačve razg. imati dubok muški glas;
pijan ko bačva razg. jako pijan;
čep na bačvu, v. čep ⃟
(govoriti) kao iz bačve razg. imati dubok muški glas;
pijan ko bačva razg. jako pijan;
čep na bačvu, v. čep ⃟
Onomastika
♦ pr.: Bȁčvār (Ozalj, Sisak, Garešnica)
◊ top. (u mikrotop. javlja se kao toponomastička metafora): Bȁčvice (dio grada Splita; naselja): Bȁčva (Poreč, 17 stan.)
◊ top. (u mikrotop. javlja se kao toponomastička metafora): Bȁčvice (dio grada Splita; naselja): Bȁčva (Poreč, 17 stan.)
Etimologija
✧ prasl. *bъči (strus. bъčьvь, češ. bečva) ← vulg. lat. buttia
