nasamarívati
nasamarívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. nasamàrujēm (se), pril. sad. nasamàrujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nasamarivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nasamarujem |
2. | nasamaruješ |
3. | nasamaruje |
množina | |
1. | nasamarujemo |
2. | nasamarujete |
3. | nasamaruju |
futur | |
jednina | |
1. | nasamarivat ću |
2. | nasamarivat ćeš |
3. | nasamarivat će |
množina | |
1. | nasamarivat ćemo |
2. | nasamarivat ćete |
3. | nasamarivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nasamarivah |
2. | nasamarivaše |
3. | nasamarivaše |
množina | |
1. | nasamarivasmo |
2. | nasamarivaste |
3. | nasamarivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nasamarivao sam |
2. | nasamarivao si |
3. | nasamarivao je |
množina | |
1. | nasamarivali smo |
2. | nasamarivali ste |
3. | nasamarivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nasamarivao |
2. | bio si nasamarivao |
3. | bio je nasamarivao |
množina | |
1. | bili smo nasamarivali |
2. | bili ste nasamarivali |
3. | bili su nasamarivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nasamaruj |
množina | |
1. | nasamarujmo |
2. | nasamarujte |
glagolski prilog sadašnji | |
nasamarujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nasamarivao, nasamarivala, nasamarivalo | |
nasamarivali, nasamarivale, nasamarivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nasamarivan, nasamarivana, nasamarivano | |
nasamarivani, nasamarivane, nasamarivana |