naslòniti
naslòniti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàslonjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nasloniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naslonim |
| 2. | nasloniš |
| 3. | nasloni |
| množina | |
| 1. | naslonimo |
| 2. | naslonite |
| 3. | naslone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naslonit ću |
| 2. | naslonit ćeš |
| 3. | naslonit će |
| množina | |
| 1. | naslonit ćemo |
| 2. | naslonit ćete |
| 3. | naslonit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naslonih |
| 2. | nasloni |
| 3. | nasloni |
| množina | |
| 1. | naslonismo |
| 2. | nasloniste |
| 3. | nasloniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naslonio sam |
| 2. | naslonio si |
| 3. | naslonio je |
| množina | |
| 1. | naslonili smo |
| 2. | naslonili ste |
| 3. | naslonili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naslonio |
| 2. | bio si naslonio |
| 3. | bio je naslonio |
| množina | |
| 1. | bili smo naslonili |
| 2. | bili ste naslonili |
| 3. | bili su naslonili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nasloni |
| množina | |
| 1. | naslonimo |
| 2. | naslonite |
| glagolski prilog prošli | |
| naslonivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naslonio, naslonila, naslonilo | |
| naslonili, naslonile, naslonila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naslonjen, naslonjena, naslonjeno | |
| naslonjeni, naslonjene, naslonjena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) postaviti uz nekoga ili nešto tako da taj ili to pruža oslonac, pomaže održavanju uspravnog položaja |
| 2. | (se) postaviti se uz ili na neki oslonac |
Etimologija
✧ na- + prasl. *sloniti (rus. -slonít', polj. słonić) ≃ skr. śrayate: prislanja
