nápasnīk
nápasnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | napasnik |
| G | napasnika |
| D | napasniku |
| A | napasnika |
| V | napasniče |
| L | napasniku |
| I | napasnikom |
| množina | |
| N | napasnici |
| G | napasnika |
| D | napasnicima |
| A | napasnike |
| V | napasnici |
| L | napasnicima |
| I | napasnicima |
Definicija
| 1. | onaj koji napastuje koga |
| 2. | onaj koji dosađuje molbama i željama, koji gnjavi dosadom; nametljivac |
Etimologija
✧ vidi nápast
