napúhati
napúhati (što, se) svrš. 〈prez. nàpūšēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nàpūhān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
napuhati | |
prezent | |
jednina | |
1. | napušem |
2. | napušeš |
3. | napuše |
množina | |
1. | napušemo |
2. | napušete |
3. | napušu |
futur | |
jednina | |
1. | napuhat ću |
2. | napuhat ćeš |
3. | napuhat će |
množina | |
1. | napuhat ćemo |
2. | napuhat ćete |
3. | napuhat će |
aorist | |
jednina | |
1. | napuhah |
2. | napuha |
3. | napuha |
množina | |
1. | napuhasmo |
2. | napuhaste |
3. | napuhaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | napuhao sam |
2. | napuhao si |
3. | napuhao je |
množina | |
1. | napuhali smo |
2. | napuhali ste |
3. | napuhali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam napuhao |
2. | bio si napuhao |
3. | bio je napuhao |
množina | |
1. | bili smo napuhali |
2. | bili ste napuhali |
3. | bili su napuhali |
imperativ | |
jednina | |
2. | napuši |
množina | |
1. | napušimo |
2. | napušite |
glagolski prilog prošli | |
napuhavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
napuhao, napuhala, napuhalo | |
napuhali, napuhale, napuhala | |
glagolski pridjev pasivni | |
napuhan, napuhana, napuhano | |
napuhani, napuhane, napuhana |
1. | napuniti zrakom (mijeh, balon) |
2. | pren. prikazati što kao mnogo veće ili važnije nego što jest [napuhati rezultat]; napuhnuti |
3. | (se) umisliti sebi ono što ne počiva u realnosti, praviti se važan; napuhnuti (se) |