máhati
máhati nesvrš. 〈prez. mȃšēm, pril. sad. mášūći, imp. máši, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mahati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mašem |
2. | mašeš |
3. | maše |
množina | |
1. | mašemo |
2. | mašete |
3. | mašu |
futur | |
jednina | |
1. | mahat ću |
2. | mahat ćeš |
3. | mahat će |
množina | |
1. | mahat ćemo |
2. | mahat ćete |
3. | mahat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mahah |
2. | mahaše |
3. | mahaše |
množina | |
1. | mahasmo |
2. | mahaste |
3. | mahahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mahao sam |
2. | mahao si |
3. | mahao je |
množina | |
1. | mahali smo |
2. | mahali ste |
3. | mahali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mahao |
2. | bio si mahao |
3. | bio je mahao |
množina | |
1. | bili smo mahali |
2. | bili ste mahali |
3. | bili su mahali |
imperativ | |
jednina | |
2. | maši |
množina | |
1. | mašimo |
2. | mašite |
glagolski prilog sadašnji | |
mašući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mahao, mahala, mahalo | |
mahali, mahale, mahala |
1. | (kome) izvoditi rukom lagane i ravnomjerne pokrete (u znak pozdrava i sl.) |
2. | (čime) a. izvoditi snažne pokrete rukom, ob. čime u ruci [mahati sabljom] b. izvoditi snažne pokrete krilima, repom i sl. |
3. | (čime) praviti se važan pokazujući kakve zasluge, priznanja i slično [mahati zaslugama; mahati diplomom] |