bìberiti
bìberiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| biberiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | biberim |
| 2. | biberiš |
| 3. | biberi |
| množina | |
| 1. | biberimo |
| 2. | biberite |
| 3. | bibere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | biberit ću |
| 2. | biberit ćeš |
| 3. | biberit će |
| množina | |
| 1. | biberit ćemo |
| 2. | biberit ćete |
| 3. | biberit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | biberah |
| 2. | biberaše |
| 3. | biberaše |
| množina | |
| 1. | biberasmo |
| 2. | biberaste |
| 3. | biberahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | biberio sam |
| 2. | biberio si |
| 3. | biberio je |
| množina | |
| 1. | biberili smo |
| 2. | biberili ste |
| 3. | biberili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam biberio |
| 2. | bio si biberio |
| 3. | bio je biberio |
| množina | |
| 1. | bili smo biberili |
| 2. | bili ste biberili |
| 3. | bili su biberili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | biberi |
| množina | |
| 1. | biberimo |
| 2. | biberite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bibereći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| biberio, biberila, biberilo | |
| biberili, biberile, biberila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| biberen, biberena, bibereno | |
| bibereni, biberene, biberena | |
Definicija
začinjati biberom
Etimologija
✧ vidi bìber1
