Hrvatski jezični portal

ràzrušiti

ràzrušiti (što) svrš.prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzrušen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
razrušiti
 
prezent
jednina
1. razrušim
2. razrušiš
3. razruši
množina
1. razrušimo
2. razrušite
3. razruše
 
futur
jednina
1. razrušit ću
2. razrušit ćeš
3. razrušit će
množina
1. razrušit ćemo
2. razrušit ćete
3. razrušit će
 
aorist
jednina
1. razruših
2. razruši
3. razruši
množina
1. razrušismo
2. razrušiste
3. razrušiše
 
perfekt
jednina
1. razrušio sam
2. razrušio si
3. razrušio je
množina
1. razrušili smo
2. razrušili ste
3. razrušili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam razrušio
2. bio si razrušio
3. bio je razrušio
množina
1. bili smo razrušili
2. bili ste razrušili
3. bili su razrušili
 
imperativ
jednina
2. razruši
množina
1. razrušimo
2. razrušite
 
glagolski prilog prošli
razrušivši
 
glagolski pridjev aktivni
razrušio, razrušila, razrušilo
razrušili, razrušile, razrušila
 
glagolski pridjev pasivni
razrušen, razrušena, razrušeno
razrušeni, razrušene, razrušena
Definicija
rušeći uništiti; razoriti, razvaliti
Etimologija
✧ raz- + v. rušiti