Hrvatski jezični portal

rȁtār

rȁtār m

Izvedeni oblici
jednina
N ratar
G ratara
D rataru
A ratara
V rataru
L rataru
I ratarom
množina
N ratari
G ratara
D ratarima
A ratare
V ratari
L ratarima
I ratarima
Definicija
onaj koji obrađuje zemlju; poljodjelac, zemljodjelac, poljoprivrednik, seljak
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Ratáić (Karlovac), Rȁtāj (Zagreb), Rȁtājc (Zagreb), Ratájec (150, Međimurje, Podravina)
Etimologija
prasl. *ortajь (slov. rataj, rus. rátaj, polj. rataj), lit. artojis ≃ v. orati