razgáliti
razgáliti (se) svrš. 〈prez. ràzgālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ràzgāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgalim |
| 2. | razgališ |
| 3. | razgali |
| množina | |
| 1. | razgalimo |
| 2. | razgalite |
| 3. | razgale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgalit ću |
| 2. | razgalit ćeš |
| 3. | razgalit će |
| množina | |
| 1. | razgalit ćemo |
| 2. | razgalit ćete |
| 3. | razgalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razgalih |
| 2. | razgali |
| 3. | razgali |
| množina | |
| 1. | razgalismo |
| 2. | razgaliste |
| 3. | razgališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgalio sam |
| 2. | razgalio si |
| 3. | razgalio je |
| množina | |
| 1. | razgalili smo |
| 2. | razgalili ste |
| 3. | razgalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgalio |
| 2. | bio si razgalio |
| 3. | bio je razgalio |
| množina | |
| 1. | bili smo razgalili |
| 2. | bili ste razgalili |
| 3. | bili su razgalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgali |
| množina | |
| 1. | razgalimo |
| 2. | razgalite |
| glagolski prilog prošli | |
| razgalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgalio, razgalila, razgalilo | |
| razgalili, razgalile, razgalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgaljen, razgaljena, razgaljeno | |
| razgaljeni, razgaljene, razgaljena | |
Definicija
| 1. | raskopčati odjeću, koliko je tijelu ugodno |
| 2. | razvedriti se, raspoložiti se |
| 3. | v. razdrljiti |
Frazeologija
⃟ razgaliti srce (dušu) otvoriti srce (dušu), postati vedar, raspoložen, povjerljiv, otvoren
Etimologija
✧ raz- + v. galiti
