Hrvatski jezični portal

rȇnta

rȇnta ž

Izvedeni oblici
jednina
N renta
G rente
D renti
A rentu
V rento
L renti
I rentom
množina
N rente
G renta / renti
D rentama
A rente
V rente
L rentama
I rentama
Definicija
ekon.
1. redovni dohodak što ga pravna ili fizička osoba prima bez poduzetničkog djelovanja na temelju naslijeđa ili vlasništva nad nekretninama [dobivati rentu; uživati rentu]
2. prihod koji se u obliku dividende isplaćuje za kapital uložen u dioničko društvo
Etimologija
njem. Rente ← fr. rente ← srlat. renda ≃ reddere: vratiti, platiti