Hrvatski jezični portal

rȅlatīvan

rȅlatīvan prid.odr. -vnī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N relativan
G relativna
D relativnu
A relativna / relativan
V relativni
L relativnu
I relativnim
množina
N relativni
G relativnih
D relativnim / relativnima
A relativne
V relativni
L relativnim / relativnima
I relativnim / relativnima
 
srednji rod
jednina
N relativno
G relativna
D relativnu
A relativno
V relativno
L relativnu
I relativnim
množina
N relativna
G relativnih
D relativnim / relativnima
A relativna
V relativna
L relativnim / relativnima
I relativnim / relativnima
 
ženski rod
jednina
N relativna
G relativne
D relativnoj
A relativnu
V relativna
L relativnoj
I relativnom
množina
N relativne
G relativnih
D relativnim / relativnima
A relativne
V relativne
L relativnim / relativnima
I relativnim / relativnima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N relativni
G relativnog / relativnoga
D relativnom / relativnome / relativnomu
A relativnog / relativni
V relativni
L relativnom / relativnome / relativnomu
I relativnim
množina
N relativni
G relativnih
D relativnim / relativnima
A relativne
V relativni
L relativnim / relativnima
I relativnim / relativnima
 
srednji rod
jednina
N relativno
G relativnog / relativnoga
D relativnom / relativnome / relativnomu
A relativno
V relativno
L relativnom / relativnome / relativnomu
I relativnim
množina
N relativna
G relativnih
D relativnim / relativnima
A relativna
V relativna
L relativnim / relativnima
I relativnim / relativnima
 
ženski rod
jednina
N relativna
G relativne
D relativnoj
A relativnu
V relativna
L relativnoj
I relativnom
množina
N relativne
G relativnih
D relativnim / relativnima
A relativne
V relativne
L relativnim / relativnima
I relativnim / relativnima
Definicija
1. a. koji podrazumijeva neki odnos, koji je u odnosu, u vezi s drugim pojmovima i pojavama, ovisan o određenom uvjetu i okolnosti b. koji nema vrijednost sam po sebi, nego samo u odnosu na nešto drugo, koji svoje značenje potvrđuje samo u usporedbi s drugim pojmovima, opr. apsolutan
2. gram. odnosni [relativna rečenica; relativna zamjenica]
3. osrednji, nepotpun, nedostatan [relativan mir]
Sintagma
relativan sluh glazb. sposobnost raspoznavanja međusobnog odnosa tonova (prema funkcijama u tonalitetu, visinskoj razlici ili skupnom dojmu u akordu), usp. apsolutni sluh, v. apsolutan Δ;
relativna kronologija pov. u povijesnim znanostima i znanosti o književnosti određivanje starosti neke pojave u odnosu na drugu pojavu (u drugoj zemlji, jeziku i sl.), opr. apsolutna kronologija (koja se zasniva npr. na kršćanskoj eri);
relativna permeabilnost, v. permeabilnost Δ;
relativna permitivnost, v. permitivnost Δ;
relativna većina većina izbornog tijela i dobivenih glasova na izborima, manja od 50%;
relativna visina razlika između apsolutnih visina dviju točaka u reljefu;
relativna vlažnost količina vodene pare u zraku, izražene u postotku maksimuma koji zrak može primiti pri određenoj temperaturi
Etimologija
njem. relativ ← lat. relativus, v. relacija